Semka   Alagić

«A L E M   -  K A M E N «

UVOD

Utonu i njegova mistična duša a samo je htio malo predahnuti. Koliki put kroz trošnost i pričine prođe lahkim hodom, nikom znano nije kao ni početak i kraj istoga. Pratili su ga Sunce, Mjesec, Časna nebeska družba i vjetrovi, bdijući nad divnom divljinom prirode i njegove ćudi. Gdje bi on zastao, zastali bi i oni, nestale daljine… Još samo tih nekoliko nečujnih koraka i naći će se sred lijepe krajiške šarolikosti. Šarolikosti u koju se slila sva ljepota Božjeg stvaranja, uvijek spremna da bude prokazana, te krupna i sitna simbolika ljudskoga postojanja. I negdje između svega toga skrivena prijetnja s mnoštvom imena, u pokretu ili pritajena, u nadobudnom iščekivanju svoje prilike. Prilike da uzbuni, zavede i oslijepi čovječja srca, ne bili ubrzali svoj kraj. A da joj je to polazilo za rukom svjedoči bliska i daleka prošlost, te oni vrijedni spomena, koji su kroz zbunjujući put u dubinu vlastitih ličnosti, a potom kroz prostranstva duhovne tišine tragali za spoznajama, uvezujući smislove i suštine. Razmatrajući stanja i zbivanja svoga vremena, kratko su zapisali:
- O ljudi, kako nam je, tako nam je, zasluga je naša -